Kao zaključana u kavezu ptica,
kroz misli mi proleću sva tvoja lica.
Kada se smeješ i kada si tužna,
ne očešljana, bez šminke, meni nikad ružna.
Mozak te osudi zbog tačaka 300,
ali srce te oslobodi, večiti je optimista.
Trgni se malo, razmisli i pokreni,
nemoj uvek terati neki inat meni.
Toliko stvari je protiv tebe,
a ja opet radim nažao za sebe.
Da li je to ipak ljubav prava,
ili će na kraju sve ovo biti zabadava?
K.R.
K.R.

Нема коментара:
Постави коментар