петак, 4. новембар 2016.

Burek

Osmina bureka, mala je i jadna,
ali samo dok je moja duša gladna.
Nakon par zalogaja, nastaje i muka.
Ka sledećem zalogaju već mi neće ruka.
Ma koliko mali bio, davi me sada on.
Kao da je odjednom u tanjir ušao slon.
Tata se dere. "JEDI!!!" mi nonstop viče.
Izgleda da će biti batina, pa će i kraj priče.
Plačem, zvaćem, guram na silu zalogaje.
Tata besni, sve već ovo jako dugo traje.
Počinjem da izmisljam, stomak, zub me boli.
Ali je tata davno diplomirao u toj školi.
Kroz sat ipo, ručku nekako dođe kraj.
Sada ću da ga molim za sok i slatkiše znaj.
Odjednom, niti stomak niti me zub boli,
ma daće meni tata, jer ipak on mene voli.


K.R.



1 коментар: