Mogla si biti moje bolje sutra,
veseliti sva moja nova jutra.
Nisi ni svesna da si u srcu mom,
da maštam da imamo zajednički dom.
Glasovi u glavi "NE!!!" mi viču.
Zaljubio sam se u praznu priču,
Znam samo ono što mi o tebi kažu.
Ko zna, možda me čak i lažu.
Srce jadno za to uopšte ne mari.
Ako ovako nastavi lečiće ga bolničari.
Za moju muku ti nisi uopšte kriva.
Jutra će mi još dugo svitati teška i siva.
Dragi čitaoče, jedno dobro znaj,
Ne može svaka priča da ima srećan kraj.
Moj život je velika borba i drama,
za sve moje postupke nemam srama.
Ljubav mi treba, za to svako diše,
ako je i nema, onda bar o njoj piše.
Pišem i ja. Šta ću drugo, jadan?
Nemam je a njene sam gladan.
K.R.
Нема коментара:
Постави коментар