недеља, 30. октобар 2016.

Kukuruzi

Kumovi nisu kao dugmići,
znaju da volimo kukuruze kao prasići.
Posolićemo ih i pojesti slatko,
u naše stomake skliznuće glatko.

Ne planirana večera upravo je stigla.
Od sreće sa stolice sve nas je digla.
Bilo staro, srednjih godina il' mlado,
svi kukuruze jedu vrlo rado.

Dok sam završio pisanje prve dve strofe,
bacim pogled i kažem: "Gle katastrofe!!!".
Od tri kukuruza, jedan ipo fali.
Sljuštio ga već Filip iako je mali.

Pita me i pogledom tužnim gleda,
"Ostaviš mi i ovaj za doručak." Pa ni taj mi neda!!!
Tužan sam ali i srećan zbog deteta jako.
Odavno nije brzo i sa slašću nešto pojeo tako.

K.R.


Ceca

Otišla je da pava jedna mala Ceca.
Ali nije sama tu je i njen meca.
Što mu lepa pizamica,
na kojoj je roze cica.
Okice mu bistre i plave
a zenice crne i male.
Nosić mali sladak sitan,
ali on je jako bitan.
Usta divna pa medena,
kao pupoljak ruze crvena.
Uši male, divne, krasne.
Njima čuje glasiče jasne.
Sve u svemu veoma je lep taj meca.
ČEKAJ STANI!!! To je ipak Ceca.


Lampa



Začulo se strašno TRAAAAAS!!!
Tatu će da strefi fras.
Staklena lampa je pala,
šansa da se nije čulo, baš je mala.

Uleće tata u sobu moju,
i gleda šta nije na broju.
mirno sedim i pijem piće.
lampa je ko puzzle na sitne komadiće.

Lopta je pod krevet sakrivena,
zna da neće ona biti bivena.
Dok istina nije na videlo ispala,
tvrdiću dotle da je sama pala.


K.R.